Uskladite korak s izdahom; brojite četiri tiha koraka, jedan sporiji udisaj, zatim dopustite svijesti da zabilježi najtanji ton vjetra. Kad se uspon pojača, pažnju prebacite s napora na rezonanciju kamenja pod cipelama. Ta promjena fokusa oslobađa um, pretvarajući znojan uspon u meditativnu skladbu s prirodnim metronomom.
Obratite pažnju na trljanje naramenica ruksaka, sitni klik štapa po korijenu, nejednaki ritam kapljica s granja. Ti detalji šire doživljaj, pretvarajući stazu u orkestar blizine. Kad ih primijetite, i daljina postaje razgovjetnija: daleki žubor potoka otkriva padinu kojom prolazi, a nevidljive ptice dobiju mjesto u zamišljenoj partituri prostora.
Ako snimate, radite to diskretno, s poštovanjem prema ljudima i divljini. Pitajte dopuštenje u domu ili kafiću prije bilježenja razgovora ili ambijenta. U prirodi izbjegavajte glasno reproduciranje zvukova, jer svaki glas koji pustite može prekriti tihe životne signale. Najljepše snimke nastaju kada ste gotovo nevidljivi, a sasvim prisutni.
All Rights Reserved.