Kad prozori zadrhte pod naletom vjetra, najbolje sjedaju modalni jazz, spiritualne improvizacije i komorni pop s tišim dionicama. Upravo tada osjetimo kako kontrabas zagrijava dlanove, a truba ocrtava tople konture zraka. U tim trenucima šalice odzvanjaju poput malih činela, a razgovori prirodno usporavaju, ostavljajući prostor da fadeout postane još jedna pahulja.
Otvoreni prozori donose mirise sijena i smolastih staza, a motorik ritam drži korak s hodom kroz livade. U popodnevnim valovima vrućine repetitivne bas linije hlade misli bolje nego led. Krautrock, dub i rani synth pop stvaraju osjećaj putovanja bez žurbe, kao kratka vlakovska vožnja između sela, uz ritmično kloparanje šalica i tih smijeh s terase.
All Rights Reserved.